Pavao Šangut
Među svim onim novinama na stolu u prostoru poludnevnog boravka u udruzi često se nađe i Gospodarski list na koji udruga nije pretplaćena. To nam redovno donosi Pavao Šangut, naš član, koji čita taj časopis, jer ga zanima uzgoj voća, povrća i cvijeća; invalid Domovinskog rata, čovjek sa logoraškim brojem 7180 (zauvijek će ga znati napamet).
Pavao je rodom iz Gradišta kod Županje, na početku rata je bio mlad čovjek koji je pohađao policijski tečaj. Tih ratnih godina je prošao svašta: od Vukovara i Borovog Naselja, preko srpskih logora u Stajićevu i Sremskoj Mitrovici. Nakon izlaska iz logora nije gubio vrijeme, vratio se u svoju brigadu i ponovo na ratišta širom Hrvatske. Kraj Domovinskog rata dočekao je kao HRVI.
Nakon rata došlo je vrijeme za oporavak, a sudbina (ili sretna zvijezda) je dovela ovog tada mladog čovjeka, invalida Domovinskog rata, na rehabilitaciju u Daruvarske toplice.
Manje je gledao Daruvar, a više je gledao Ninu, našu poznatu daruvarsku fizioterapeutkinju; sa kojom se vrlo brzo i oženio, dobio dvoje djece, Filipa i Anju, i postao pravi Daruvarčanin.
Namjerno su tražili i kupili manju kuću izvan centra grada, ali s vinogradom i voćnjakom. Da pobjegne od ratnih trauma, mogao je piti lijekove za smirenje, no kao pravi Slavonac, odabrao je da se sam liječi radom na zemlji. Okrenuo se Pavo voćarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu – zemlja mu je postala terapija, i nije popio nijednu tabletu za smirenje ili spavanje. Ne priznaje da ima PTSP.
2000.godine su kupili i kuću u centru grada. I ovdje je Pavao stvorio u zelenilu oazu mira za sebe i svoju obitelj. Nastavio je aktivno raditi na uljepšavanju svog grada i na očuvanju svog zdravlja. Sudjeluje u radnim akcijama HVIDR-a. Povede i suprugu (ili ona njega) na akcije pješačenja i šetnje u prirodi koje organizira naša udruga. Rekreativno se bavi planinarenjem. 30-ak godina njeguje svoju ljubav prema gimnastici, još uvijek rekreativno pliva, nešto manje trči i diže utege. I dalje ne puši, ne pije kavu. I dalje radi u vrtu, koji više ne prijavljuje na natjecanja, ali dugo je dobivao priznanja Grada Daruvara, pa i županije, za najljepšu okućnicu.
Imala sam jednom zadovoljstvo posjetiti vrt obitelji Šangut – nisam znala gdje bi prije gledala – od prekrasnih stabala, grmova, penjačica, do eksplozije boja raznog cvjeća.
Ona prva kuća s početka priče danas je njihova vikendica gdje uzgajaju za vlastite potrebe voće i povrće. Godinama su tamo obrađivali vinograd, a danas tamo imaju veliki voćnjak i vrt sa povrćem. Od voća – nema šta nema: od trešanja, višanja, šljiva jabuka, preko bobičastog voća, do badema, smokvi i mediteranskog bilja.
Pavle i Nina odnedavno imaju unučicu Lanu. Ona neće znati šta znači to da je njen djed bio čovjek s logoraškim brojem 7180 – ali će se uvijek sjećati da ju je djed vodio za ruku u voćnjaku koji je stvorio i za nju.